utorak, 30 Maj 2017

Kuran ruka Ustaješ ujutro nasmiješena. Zahvaljuješ Gospodaru, jer imaš novu šansu. Za sve. Podsjetiš sebe da si putnica, koja će se vratiti Onome Koji šalje putnike na ovaj svijet. Djecu budiš na sabah. Osmijehom ih umiješ prije nego vodom. I oni znaju da je cijeli svijet blistav. Baš kao i tvoj pogled. Jer… ti ne gledaš u zlo. Niti želiš vidjeti zlo. I kada ti se nametne samo, trudiš se da ga poput snijega razgrneš sa staze do ljudskih srca. Tvoja misija nije da primaš na znanje, niti da vodiš popis tuđih grešaka i mahana. Tvoja misija je da putem razgrnutih mahana dođeš do vrlina, da ih malo izglancaš, da shvatiš šta vole kako bi baš to stavila kao mamac na udicu dobra. I da onda dobaciš do srca. 

Svakom srcu treba uže, jer srca su maratonci koji se umaraju na svom putu do cilja. Pri tome ponekad izgube dah. Nekad im ponestane snage. Treba im odmor od ubrzanog kucanja kakvo diktira  tempo dunjalučkog maratona.

Uže je Kur'an. Sigurno sredstvo  za spas svakog utopljenika.  Nikada neće biti upotrebljeno  za izranjanje iz dubokih tmina i uskomešanih  vodenih struja, a da istovremeno neće ponuditi  toplu i suhu odjeću, lijek protiv nahlade,  lociranje pozicije, navigaciju za dalje…  Nije to riječ agenta osiguravajućeg  društava  koji ti nudi „full program“ bez da napomene da je njemu „full“ ono što tebi nije ni osnovno. Ostavi te na po’ puta, baš kad (a i to AKO) napokon dođeš do dijagnoze, jer… Nisu predviđeni  da brinu o tebi, nego o tvojim uplatama. Zato, na primjer, pokrivaju  troškove rentgenskog snimanja, ali samo šake. Nigdje ne piše da moraš slomit’ nogu. Kažu ti da ti je terapija „to i to“,  ali oni je neće platiti. Općenito, šta ti sebi umišljaš,  ne pokrivaju taj vid liječenja. Pij sirotku, kakvi te citostatici spopali!  Riječ Gospodara nije nedorečena. I nije komercijalna. Njemu od tebe ništa ne treba. Ipak te SIGURNO neće ostaviti poluispunjenih potreba na pola puta do „možda nečega“.

Ali, i samo jedno ali, mijenja cijelu sliku

Tebe JESTE briga za Fatimin „ništa ni sa čim“ obješen veš. Da makar  to zna čestito (kao na primjer ti) uraditi, ne bi tebi bilo žao onog njenog ‘nakog čoJka. I otkud baš njoj zapade on, onakav dobar insan, pored toliko predivnih (naprimjer tebe) žena!? I briga te je što Đemila kupuje u „Konzumu“, a sve nešto kao „kupujmo domaće“ po fejsbuku… KOME ona maže oči? TI nećeš biti njena ovca za šišanje. Zehra je, doduše, fina žena. Sigurno jeste. Kad nam TI kažeš, jeste. Iako je ponekad dosadna. Ono, kao da je samo ona „fasovala“ štitnu žljiezdu. A šta je s tvojom? Jeste da nemaš problema, ali imaš štitnu. Od tebe dosta. Lejla nosi čarape od Kineza. A kad uđe u prostoriju, sva sretna, zadovoljna i nasmijana, tačno hoće da pomisliš da se odijeva u „Pradi“. Ili tako nečem bitnom.

Ona Mustafina žena stalno kupuje na sniženjima, a sve ko fol  daje sadaku za izbjeglice. Znaš ti, ima se, može se, ali se glumi.  Uostalom, i Marić je sinoć na „Paralelama“  rekao da je Hilary  hinja. Munafik. Zar da pored ovakvih činjenica ti budeš sretna i nasmijana kad ustaneš živa i zdrava, sigurna i opskrbljena, na još jedan sabah? Pa da djeca pomisle da je dovoljno hrliti svome Gospodaru i voditi brigu da to činiš na najljepši način kako nam je Muhammed alejhisselam pokazao, i biti sretna. Zar da pomisle da je potpun život jedne vjernice sazdan u zahvalnosti, saburu i trudu ZA SEBE? Zar da spašavaš sebe i svoj emanet – djecu od vatre, a Dunjaluk iza sedam gora, mora, kapija, prozora… gori? Zar da odrastu u ljude koji neće trčati kao prosjaci za odobravanjem stvorenja kroz negiranje onoga što odobrava Stvoritelj? Zamisli! To bi bilo tako sebično. A ti nisi takva. Zato, i samo zato si potpuno sebe zaboravila istog trena kad si zaboravila Allaha.

Toliko si skromna, da čak ni toga ne želiš biti svjesna. Pa ja! Nisi ti evlija. Ako ćeš ti ostati bez hrane na udici dobra i lipsati trčeći nigdje ni zbog čeg bez da se prihvatiš za uže spasa, neka ćeš… je l’ de? Žrtvovat ćeš se da spasiš dunjaluk. Iako si mogla samo živjeti nahranjene duše, i sigurno (nasmiješena) putovati u pravcu kojim se proteže najčvršća veza putnika i cilja.  Tako bi spasila dunjaluk bez stresa. Sebe, djecu, čitavo društvo, jer svi bi oko tebe poželjeli ići putem pobjednika. Tako je to. Niko ne želi biti „luzer“. Gubitnik. Tvoj islam služi tebi, tvoj islam je odijelo i djelo pobjednika. Tvoj islam je štit od svih rasipanja resursa koje ti je Gospodar stavio na raspolaganje. Ako zanemariš svrhu i smisao, uskratit ćeš svijetu jedno istinsko postojanje potpune sebe, i šansu da budeš  ljudsko biiće kakvo ljudi oko tebe žele biti. Sreća je  težnja i želja svakog  insana. Donesi sreću svijetu tako što ćeš biti sretna u svom islamu. Nije teško. A taman i da zapne, imaš  uže. Nejčešće se nalazi u nekoj vitrini.

Amira Ammara Šabić