Dakle, jedno od osnovih načela braka u islamu jeste i izbor pravog bračnog druga i zato islam podstiče muslimane da svoj brak izgrađuju na vječnim i univerzalnim vrijednostima koje daju snagu bračnom životu i jačaju ga.

Institucija braka u islamu uspostavljena je na vrlo preciznom sistemu, utemeljenom na najčvršćim temeljima koji su garancija sreće za supružnike, a za društvo su garancija mira i morala. U nastavku donosimo neka od osnovnih načela braka u islamu. 

Prema islamskom učenju, osnovni motiv sklapanja braka između budućih supružnika treba da bude reprodukcija ili podmlađivanje zdravog i dobrog potomstva, kao i sretan život u novoj zajednici koja je u osnutku. Kur’an u tom smislu kaže: “...i jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21)  

Treba istaći da islam ne osuđuje da motiv sklapanja braka bude zadovoljenje seksualnih nagona, ali ne dozvoljava da to bude osnovni i glavni cilj stupanja u bračnu zajednicu.  

Islam nas uči da porodična sreća, dobro odgojena djeca i moralna zajednica, prije svega, zavise od pravog izbora supružnika. Dakle, jedno od osnovih načela braka u islamu jeste i izbor pravog bračnog druga i zato islam podstiče muslimane da svoj brak izgrađuju na vječnim i univerzalnim vrijednostima koje daju snagu bračnom životu i jačaju ga. U zdravom braku, supružnici ili bračni partneri i ne pomišljaju na bračnu pronevjeru niti osjećaju međusobni prezir. Kao primjer za to, imamo naše djedove i nane, koji tokom cijelog bračnog života jedno drugo potpomažu, poštuju i vole, a kada dođu u pozne godine, te osobine kod njih još više dolaze do izražaja. Dok u zapadnom društvu imamo čistu suprotnost kada su u pitanju bračne zajednice i odnosi. 

Davanje mehra kao potvrda muža da je ozbiljan u svojim namjerama prilikom zasnivanja bračne zajednice. Dakle, mehr u islamu je znak pažnje i poštovanja prema ženi. Upravo zbog toga previsoki mehrovi nisu odraz iskrenosti i jakog imana. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio neke od svojih ashaba, uz mehr koji se ogledao u tome da mladoženja poduči mladu onome što je naučio napamet iz Kur’ana. 

Brak u islamu je građanski ugovor u kojem nema nikakvih ceremonija i formalnosti, osim postupaka koje zahtijeva svaki uobičajeni ugovor radi njegove legalizacije. Uprskos tome, islam potiče muslimane da oglase sklapanje bračnog ugovora priređivanjem svečanosti i gozbe na koju se pozovu rodbina, komšije i prijatelji. 

Nakon što se sklopi bračni ugovor i razglasi njegova legalizacija na svadbenoj svečanosti, oboje supružnika postaju odgovorni pred Bogom za prava drugog supružnika, njegovu čast i očuvanje njegove intimnosti u odsustvu i prisustvu bračnog partnera. 

Islam naređuje svakom od supružnika da jedno prema drugom budu širokogrudni, da imaju lijepo mišljenje jedno o drugom i da se međusobno ophode na najljepši način. Ako bi se tokom života i javilo nešto što se nekom od supružnika ne sviđa, islam u takvoj situaciji savjetuje da se to zanemari i da se strpi radi održanja bračne zajednice, harmonije i sreće, kako ne bi došlo do uništenja novonastale društvene ćelije. Uzvišeni u tom kontekstu kaže: “A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19) Naravno, ako ta odvratnost s vremenom ne splasne, islam u takvoj situaciji propisuje razvod braka. 

Koliko god je islam bio realističan kada je dozvolio instituciju talaka/razvoda braka kao lijek za sve bračne bolesti koje je nemoguće izliječiti drugim putem, u istoj je mjeri realan kada je dozvolio i poligamiju sa ograničenim brojem supruga. Ma koliko se islamu zamjeralo na legalizaciji višeženstva i ma koliko se isticala njena štetnost, ipak životna realnost nameće i zahtijeva, čak i u okrilju onih društava koja se najviše suprotstavljaju toj instituciji, da se ona dozvoli i legalizira na način kako je to definirano u islamu. Naravno, islam je instituciju poligamije precizno definirao ograničio, postavio uvjete koji se moraju ispuniti, zagarantirao prava žena, djece i odredio obaveze koje mora ispuniti. 

Odnosi između roditelja i djece kao jedno od načela braka. Islam postavlja odnose između roditelja i djece na ljubavi, pažnji i poštovanju. Odnosi koji su postavljeni na takvim temeljima, daju slatke i ukusne plodove onima koji su ih gradili. 

Ako pređemo sa segmenta odgojno-moralnih na pravne norme, vidjet ćemo da islam u istoj mjeri tretira i posvećuje istu pažnju i muškarcu i ženi. Norme koje se tiču pravne sposobnosti, starateljstva i tutorstva nad maloljetnim djetetom u slučaju kada ima roditelje, detaljno su precizirani i pojašnjeni kao i u slučaju kada nema jednog ili oba roditelja, tj. kada je jetim. Islam je definirao i pitanje institucije međusobne solidarnosti među roditeljima i djecom. Naredio je djeci da moraju izdražavati svoje roditelje u slučaju da su siromašni, a djeca bogata ili obrnuto. Također je propisao muškarcu da izdržava svoju ženu, čovjeka da izdržava svoju rodbinu i to sve u cilju jačanje uže i šire porodice putem samilosti i solidarnosti kako bi unutar nje vladala sreća i plemenitost. 

Islam bračnu zajednicu gradi na još jednom načelu koje ima presudan utjecaj na bračno i porodično povjerenje, duševnu smirenost i sreću. To načelo ili temelj ogleda se u kategoričnoj zabrani bluda i svega što vodi ka tome. Blud se u islamu smatra jednim od najvećih grijeha i zločina. Zbog toga je islam propisao najrigoroznije kazne za one koji ga čine. Kako bi spriječio blud, islam je propisao niz preventivnih mjera, poput zabrane bespotrebnog miješanja žena i muškaraca, zabrane osamljivanja žena i muškaraca, putovanja bez mahrema, obaranje pogleda, izlaganje tijela itd. Norme koje uređuju bonton posjeta, ponašanje u samim kućama između djece i roditelja, propisane su u cilju zaštite intimnosti, ugleda i morala muslimanske porodice i društva. 

To su osnovni temelji / načela na kojima islam postavlja i gradi instituciju braka i koji, ako se ispravno shvate, razumiju i primijene, neminovno će donijeti bračnu sreću i zadovoljstvo onima koji na osnovu njih urede svoje porodične živote. 

Za muslimanka.org priredio: Fahrudin Vojić, prof.