Islam poučava lijepom odnosu između supružnika, utemeljenom na miru, ljubavi i međusobnoj samilosti. To su vrlo značajni koncepti u islamskom pogledu na brak, sažeti u tri vrlo važna faktora. Dakle, obaveza muža i žene jeste da razmotre da li su oni izvor mira i spokoja jedno drugome.

Prema tome, oni bi trebali da čine sve što će ih dovesti u fizički, emotivni i duhovni mir, kako bi se jedno drugo učinili sretnim. To znači da oni ne bi smijeli nanositi bilo kakvu bol jedno drugom, ni u fizičkom, a ni u verbalnom i psihičkom pogledu. Stoga bi, u cilju postizanja mira i spokoja u njihovoj međusobnoj vezi i unutar doma u kojem borave, trebali konstantno da potiču međusobnu ljubav, milost i brižnost, jer su to bitni preduvjeti za ostvarenje dobrog i braka i kvalitetnih porodičnih odnosa.

Mužu nije dozvoljeno da zahtijeva od žene nešto što je Uzvišeni Allah zabranio, niti nešto što je neprijatno i nepristojno. Isto tako, ženi nije dozvoljeno da od muža traži nešto što je Uzvišeni Allah zabranio, niti nešto što će ga previše opteretiti. 

U tom smislu, ugledni američki daija i bivši svećenik koji je konvertovao u islam, Jusuf Estes, odgovarajući na pitanje u vezi s brakom, rekao je: 

“Dvije su stvari koje većina neprijatelja islama, pa čak i neki iz muslimanskih redova, pokušavaju delegirati u eter kada žele kazati da islam daje prednost muškarcima u odnosu na žene. To je izazvalo mnoge polemike i smutnje, više nego u svim proteklim stoljećima. Prvo što je spomenuto jeste kur’anski ajet u kojem se kaže da je muž pretpostavljeni svojoj ženi (Kur’an, sura En-Nisa, 34). Međutim, to ne znači nikakvu nadmoć, već odgovornost prije svega, jer se muž mora brinuti i skrbiti za svoju suprugu, a njegova majka, sestra i kćerka jesu onē za koje će također biti pitan i za koje je isto tako odgovoran. Njegova dužnost u pogledu njih ogleda se u osiguranju hrane, smještaja, zdravstvene zaštite, obrazovanja, odjeće i opće dobrobiti. 

Pored toga, on također mora biti oprezan kada je u pitanju osiguravanje navedenih stvari kako bi one bile stečene u skladu sa halal standardima. Nema sumnje da je ovo pravo značenje riječi “prednost nad ženama”. 

Druga stvar koju delegiraju nalazi se u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem on kaže da je mogao ikome narediti da učini sedždu nekome mimo Allahu, naredio bi ženi da učini sedždu svome mužu. Opet se radi o pogrešno shvaćenom hadisu, putem čega se lahko može manipulirati onima koji ne razumiju istinski duh islama. Žena je odgovorna mužu, kojeg treba da sluša isto kao što je slušala svoga oca, brata, međutim, treba naglasiti kako se radi o poslušnosti u pitanjima vjere i načinu na koji se ona pokorava islamskim principima.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prao je svoju odjeću, kuhao hranu, čistio kuću i brinuo se o svojoj porodici kao i ostali muškarci u njegovom vremenu. Neka neko pronađe dokaz da je ikada naređivao svojoj porodici kao da su oni njegovi robovi!? Naravno da nema takvog dokaza niti predaje, jer je to protivno islamskim učenjima. Žena je, prema islamskom shvatanju braka, suvlasnik imetka koji muž ima, a paralelno s tim ona mu ne mora dati niti centa od svoga ličnog imetka koji posjeduje ili koji je zaradila.  Što god ona dadne od svoga imetka u porodične svrhe, to joj se ubraja kao dobrovoljno davanje, a ne kao obaveza. Kada pere suprugovu odjeću, priprema ručak i izvršava sve ostalo, to joj se ubraja u bonus djela učinjena s njene strane. Suprug bi također trebao biti zahvalan Bogu što mu je darovao takvu suprugu (koja je poslušna i radi sve kućne poslove).

Njene dužnosti i obaveze uvijek su najprije prema Bogu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a njene obaveze prema suprugu nisu ništa drukčije od obaveza koje muž ima prema njoj. Dakle, oboje su jednaki u odgovornostima, dužnostima i namjerama, prvenstveno prema Allahu, dželle šanuhu”, završava svoj odgovor Jusuf Estes. 

Za muslimanka.org pripremio Fahrudin Vojić, prof.