petak, 29 Mart 2024
dova dj Riječ “zurrijje” u Kur’anu se spominje 32 puta u 19 različitih sura i označava potomstvo. Porodica je osnovna ćelija društva i upravo zbog toga islam stavlja veliki akcenat na njen značaj. Kada razmišljamo o djeci, mi obično pomislimo: 
– Kako da ih odgojimo? 
– Kako da im osiguramo egzistenciju? 
– Kako da im pružimo kvalitetno obrazovanje? 
– Kako da ih zaštitimo? 
I to je sasvim normalno, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.” (Buhari i Muslim) 
“Učite svoju djecu lijepom ponašanju i bontonu.” (Abdurrezzak, Musannef) 
A sada, pogledajmo svoju djecu kroz jedan drukčiji objektiv, kroz objektiv onoga koji od njih želi da uči. Djeca posjeduju mnoge vještine i stavove koji su tako potrebni nama starijima. Navest ćemo samo neke: 

1. Istrajnost.
Djeca ne odustaju tako lahko. Oni su uvijek orijentirani ka svom cilju i uglavnom ignoriraju prepreke, usmjeravajući se na svoj cilj sve dok ga ne ostvare. S druge strane, odrasli često dozvole izazovima s kojima se suočavaju da ih obeshrabre i odvrate od ostvarenja zacrtanih ciljeva. 

2. Pozitivan odnos prema vlastitim greškama.
Prije nego što krenu u školu i prije nego što im se kaže da je ono što je pogrešno ustvari loše djelo, djeca ne zastaju na svojim greškama, već ih koriste kao iskustvo iz kojeg uče. To je osobina koja nedostaje odraslima kako bi bili u mogućnosti da uče iz vlastitih grešaka gledajući na njih kao na priliku za napredak, a ne kao na priliku za neuspjeh. Uspjeh se ne ogleda u tome da nikada ne napravimo grešku, već u tome da nakon grešaka svaki put ustajemo i nastavljamo dalje ka svom cilju. 

3. Čistoća srca.
Djeca ne zadržavaju ljutnju dugo koliko odrasli i brzo praštaju. Oni jasno ispoljavaju svoje osjećaje. Odrasli bi trebali naučiti da se jedni s drugima odnose na iskren način kako to djeca rade. Kada prema djeci pokažete neki vid dobrote i učinite im neko dobročinstvo, oni brzo zaborave ono loše što ste im uradili, dok odrasli brzo zaborave godine dobrote koje ste prema njima činili, nakon samo jednog vašeg pogrešnog postupka prema njima. 

4. Sposobnost prilagođavanja.
Djeca se brzo adaptiraju i prilagode, za razliku od odraslih koji su često kruti i nepristupačni, niti žele da se mijenjaju. 

5. Osmijeh i smijanje.
Prosječno dijete smije se oko 200 puta na dan, dok se prosječna odrasla osoba smije oko 14–17 puta dnevno. Većina odraslih više je mrzovoljna u toku dana nego nasmijana. 

6. Radoznalost.
Djeca su po prirodi radoznala. Oni neprestano otkrivaju vlastite sposobnosti i svijet oko sebe. I odrasli bi trebali da slijede ovaj primjer samospoznaje i znatiželje kako bi istražili ono što je nepoznato. 

7. Povjerenje.
Djeca obično vjeruju drugima, a osobe koje odaberu da vjeruju drugima sretnije su, više vole druge ljude i više su etični od onih koji manje vjeruju ljudima. Odrasli ljudi i društvena zajednica trebali bi da se jedni prema drugima odnose sa povjerenjem i da nastoje zaslužiti povjerenje jedni drugih, vjerujući svojoj braći i sestrama. 

8. Samopouzdanje.
Mala djeca su puna samopouzdanja i smjelosti. Oni osjećaju da su najljepši, najbrži, najsnažniji i najpametniji. Odrasli trebaju imati više samopouzdanja kako bi mogli ostvariti svoje snove. 

9. Živost i aktivnost.
Djeca su uvijek u pokretu. Odrasli treba da uče od njih i da se pokrenu. 

10. Znanje koje odrasli nemaju.
U generaciji Googla i pametnih telefona, djeca obično pronalaze korisne informacije, koje mi nikad ne bismo pronašli. Ako odrasli nauče da otvore svoje uši i slušaju djecu šta kažu, možda se iznenade novim saznanjima. Obrazovanje se mijenja i djeca u školi uče stvari koje mi nikad nismo učili. Ako odrasli budu željeli da diskutiraju s djecom o onome što su naučila, mogli bi dosta toga od njih da nauče.  

Pouka 
Treba cijeniti dar i talenat koji se krije kod naše djece i razvijati ga. Ne treba ih zanemarivati i dopustiti da se osjećaju zanemareno. Očekujmo bolju generaciju od naše i omladinu koja će se boriti za ono za što smo se mi trudili i borili. Kada odgojimo dijete da bude pravedno, ostavit ćemo iza sebe trajno dobro koje će trajati i nakon naše smrti i zbog kojeg će nam stizati nagrada u kontinuitetu i onda kada nas više ne bude.  Život nije ono što ste uspjeli ostvariti, već ono čijem ste ostvarenju doprinijeli.  

Izvor: www.themasjid.org 
Za muslimanka.org preveo Fahrudin Vojić, prof.