„Ako ne znaš kuda ideš, svaki te put vodi do – nigdje.“ 

Sam pojam putovanja za nas, muslimane je pun simbolike.[1] Već odavno smo naučili da za nas promjena prebivališta ne znači gotovo ništa. Musliman je dobro uvježban za najveću selidbu (preseljenje na ahiret), tako da mu sve ostale izgledaju apsolutno neuznemiravajuće. Ako uzmemo podatak da je jedan od najčešćih uzroka, i pokretača, depresivnog stanja kod čovjeka upravo prelazak iz jedne životne okoline u drugu, shvatit ćemo kako je velika privilegija biti imun na to.

Ponosno izjavljujemo da nam je svaki događaj u kojem je učestvovao naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od izuzetne važnosti. Zbog toga vam izdvajam kratki, dinamični, osvrt na najrevolucionarnije putovanje našeg doba. Na poslaničku hidžru.

U moru tekstova koji govore o ovoj tematici, odlučila sam se na  tekst koji je napisao Ahmed El-Megazi. On je inače trener za povećanje lične efektivnosti, konzultant u poslovnom vodstvu i pomaže pri obuci kako islam učiniti svojim osobnim stilom življenja. Zastao je na ovom događaju (Hidžre) pojašnjavajući nam kako da iz njega uzmemo pouku. Kako da se nakon prisilnog odvojanja od naših snova ponovno njima vratimo, ali ovaj puta kao pobjednici. Par jednostavnih uputa kako prevazići dunjalučke prepreke i doseći svoje ciljeve.

Jezički gledano, dunjaluk ima značenje nečega donjeg, nižeg. A duša prirodno teži visinama i uzdignuću. Eh, sada, koja će se vinuti dovoljno visoko iznad sedam nebesa kako bi stigla do hlada Rahmana ostaje da vidimo.

- Prevelike težnje -  reći će neko.

Ali musliman i jeste onaj koji posjeduje velike ambicije i htijenja. Zar gledanje u Allahovo Plemenito lice, nije naša najveća želja? Šta može biti zahtjevnije od toga? Mi smo ummet koji, kada želi nešto, želi najbolje što može dobiti.[2]

Omer, radijellahu anhu, je rekao: „Ne umanjujte svoje ambicije jer, doista, nisam vidio da čovjeka nešto više spotiče u životu od pada njegovog sopstvenog elana.“

Zar se nikada nismo zapitali odakle Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, toliko volje i snage da od arapskog poluotoka prepravljenog neznanjem, praznovjerjem nepravdom... uopšte i pomisli sazdati naš Ummet. Nemoguće predispozicije nisu ništa drugo do dobro kamuflirana pobjeda.

Rekao je jednom davno El-Mutenebi, čovjek sa kojim se diči arapsko pjesništvo.
"Ako se boriš za plemenitu stvar, onda ne odustaj dok ne stigneš do zvijezda."

Čemu vi težite?

Ako su vaši ciljevi pohvalnog karaktera ne dozvolite da vas na dno povuče vrtlog samopredaje. Ako mislite da ste već uveliko zaglibili u mulju sopstvenih pogrešaka, znajte da u islamu uvijek postoji taj revolucionarni prelaz iz poraza u pobjedu. I ne samo to, naš Gospodar je onima koji se iskreno pokaju, osim poništavanja svega do tada učinjenog, obećao pretvaranje grijeha u dobra djela.[3]

Budemo li odgajali našu djecu na primjerima iz životopisa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pomoći ćemo im da svoje životne prilike ne očekuju u spletu okolnosti već da ih prepoznaju u sebi. Naš uspjeh, kako ovaj ovozemni isto tako i onosvjetski, ne ovisi o onima koji su nas protjerali ili tlačili u bilo kojem smislu.

Zbog toga, ponekad, poželim da doviknem Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu: „Ja nas! (ara.: O, narode!) Mi nismo narod trećeg svijeta... mi smo muslimani!“

„Zato se strpi, kao što su se strpili POSJEDNICI ODLUČNOSTI od poslanika“.[4]

U narednim redovim pronaći ćete tekst koji vam izdvojih pokušavajući da ga prilagodim našem govornom području.

Enesa Hotić