četvrtak, 23 Novembar 2017

kuran99











Aid el-Karni je strašan govornik, pjesnik, poeta, kada drži predavanje njegove riječi struje kroz tijelo slušalaca, odzvanjaju nakon njegovog predavanja i bude nadu u boljeg čovjeka i bolje sutra. Bio sam na njegovom predavanju u Medini, jedinstven doživljaj, prepuna džamija, a Aidov glas pravo udara u srce kao da kroz uši i ne prolazi.

Tada sam se sjetio sam kada mi je jedan naš daija, moj profesor pričao da je bio na njegovom predavanju, došao je ranije tako da bude tačno ispred njega tokom predavanja. "Gledao sam ga," -pričao mi je, "i divio sam njegovim riječima, njegovoj retorici, a srce mi se punilo, ispunjavala su me njegove riječi. Koliko god dugo da je pričao mogao sam ga slušati i uživati. I onda, kao da je prošao jedan tren, završio je predavanje. Pošto sam sjedio ispred njega rekao sam: 'Šejhu, još nam pričaj! Allah te nagradio.' -'Dosta je bilo, završio sam,", - rekao je. 'Ali, šejhu,'- nastavio sam, "mi te nemamo priliku često uživo vidjeti i slušati, moraš još malo ostati i još nam nešto lijepo reći.' -'Doista ne mogu,' -uzvratio je, 'imam sastanak i moram ići.'"

Ovaj moj šejh kaže: "Na to nisam mogao ništa više da mu kažem, a bilo mi je krivo što ne mogu. Onda sam rekao sebi: 'Iskoristit ću vrijeme da ga ispratim do auta i da ga nešto priupitam.' Išao sam za njim pokušavajući da od silnih ljudi dobijem prostora da sa njim bilo šta porazgovaram, da ga ponešto upitam. I onda je ušao u auto gdje ga je čekao vozač, a za njim sam i ja smjelo ušao. Vidio je da sam uporan i ništa mi nije rekao. Otvorio je Kur'an i počeo je da čita Kur'an. Rekoh mu: 'Šejhu, halali, zar nisi rekao da imaš sastanak'. -'Jesam,'- odgovori on, "ovo je moj sastanak sa mojim Gospodarom i ne želim nikad da ga prepuštam i molim te da me u njemu ne ometaš.' - 'Tada sam ostao bez teksta.'"

Nemojmo mi da propuštamo naše "sastanke sa Allahom"!

mr.Rusmir Čoković