Alija ibn Ebi Talib kaže: "Dunjaluk je mjesto istine za onoga koji u nju vjeruje; mjesto spasa za onoga ko ga je shvatio; izvor bogatstva za onoga ko ga traži; silazište Al­lahove objave; klanjalište Njegovih meleka; džamija Njegovih pos­lanika; tržnica Njegovih evlija. Oni su na dunjaluku zaradili milost i stekli Džennet.
Zašto bi on bio pokuđen? 
On najavljuje i poziva na rastanak.
On je pokazao svu radost i nesreću koju nudi, kako bi upozorio i obradovao. 
O ti koji kudiš dunjaluk i sebe opravdavaš! Kada te je dunjaluk prevario?
Kada ti je loše učinio? 
Da li time što ti je očeve u zemlju oborio ili majke pod prašinu zatrpao? 
Koliko je ljudi on učinio bolesnim na tvojim rukama, stavio na patnju na tvojim dlanovima.
Ti si tražio lijek i mišljenja ljekara, ali ti lijek nije pomogao niti plač korist donio. 
Kada nestane dunjaluka, nestat će i tebe." Zatim se okrenuo kaburovima i rekao: "O vi koji sami u zemlji ležite. Kuće su vam mirne, imeci razdijeljeni. Žene su vam se udale. To su naše vijesti za vas, pa vi nama kažite šta imate." Zatim se okrenu nama i reče: "Kada bi im bilo dozvoljeno da pričaju, rekli bi vam da je najbolja sprema bogobojaznost."

Nađa Dizdarević