petak, 29 Mart 2024

pokajanje sestra

 












Jedan je čovjek puno griješio pa kada mu je došla smrt, rekao je svojim sinovima: “Kada umrem, spalite me, smrvite me i bacite u more, jer, tako mi Allaha, ako me Allah oživi, kaznit će me kaznom kakvom nikoga nije kaznio!” I oni učiniše onako kako je oporučio. Potom Allah naredi Zemlji: “Vrati ono što si uzela!” – i on odjednom stajaše živ. “Šta te je navelo da činiš ono što si učinio?”, upita ga Allah. “Strah od Tebe, Gospodaru moj”, odgovori čovjek. I Allah mu zato oprosti. (Buhari, 3481) 

Ovaj je čovjek osjećao toliki strah od Boga da je zaboravio na Njegovu milost. Zamislite osobu koja je toliko griješila da zaslužuje najveću kaznu ikada datu.
A onda zamislite da je takvom grješniku oprošteno –ne njegovim zaslugama već isključivo milošću njegovog Gospodara. Kada Uzvišeni Stvoritelj opisuje Sebe u hadisi-kudsijju, kaže: “Moja milost prevladava Moju srdžbu.” (Buhari i Muslim) 

Ta beskonačna milost definira jedno od najznačajnijih i najnaglašenijih Božijih svojstava. Svaki je trenutak neprocjenjiva prilika da se vratimo Uzvišenom Allahu. Ovaj proces tevbe, vraćanja Allahu i traženja oprosta, jedan je od najznačajnijih ibadeta. Ustvari, to je jedino poslanika Adema, alejhis-selam, učinilo drugačijim od Iblisa, i to je ono zbog čega će neki ući u Džennet. 

Svi smo mi grješnici. Poslanik Adem, alejhis-selam, pogriješio je, a također i Iblis. Poslanik Adem, alejhis-selam, obožavao je Allaha, a i Iblis također. Razlika između njih dvojice ogleda se u tome što je Adem, alejhis-selam, kada je pogriješio, shvatio svoju očajničku potrebu za Allahovim oprostom, dok je Iblis pokazao aroganciju i nije se htio pokajati. 

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svi ste vi grješnici, a najbolji grješnici jesu oni koji se kaju.” (Tirmizi, 2499, i Ibn Madža, 4251) 
Dakle, Grijeh koji je počinio Iblis nije ga vratio ka Uzvišenom Allahu, dok se Adem, alejhis-selam, pokajnički vratio Uzvišenom Allahu. Iblis ne samo da je odbio da se pokaje, već je čak okrivio Allaha za svoju grešku i rekao: “Gospodaru moj”, reče, “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem.” (Kur’an, 15:39) 

Za razliku od toga, okrećući se Uzvišenom Allahu i shvatajući svoju potrebu za Njegovim oprostom i milošću, mi zapravo postajemo Njemu dragi. Tako je Adem, alejhis-selam, nakon što je pogriješio i shvatio svoju potrebu za Allahom, a zatim se pokajao, bio poslan na Zemlju kao poslanik. 

Doista, Allah u Svojoj beskrajnoj milosti ne samo da prihvata naše pokajanje, nego voli da nam prašta. 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada ne biste griješili, Allah bi vas uklonio, a doveo bi narod koji bi griješio, a zatim tražio oprost od Njega, pa bi im On opraštao.” (Muslim 2749) 

A kad Mu se pokajemo, On ne samo da izbriše naša loša djela, već ih pretvori u dobra, o čemu Allah kaže: “…ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (Kur’an 25:70) 

Čak i više od toga… Ta Božija milost nema granica. Uzvišeni Allah kaže u hadisi-kudsijju: “Sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dostigli nebeske visine, a zatim od Mene oprosta zatražio, Ja bih ti oprostio i ne obazirući se!” (Tirmizi) 

Svi mi činimo grijehe, i to je sigurno. No, izbor je naš: hoćemo li slijediti primjer onoga koji se pokajao ili ćemo slijediti onoga koji je odbio da učini pokajanje i koji je zauvijek ostao proklet. 

Autor: Yasmin Mogahed 

Izvor: yasminmogahed.com 

Za Muslimanku.org preveo mr.Fahrudin Vojić