četvrtak, 28 Mart 2024
lijepa











Dosta nedoličnih riječi i postupaka koje učinimo, ne volimo da za njih sazna otac, majka, profesor sa predavanja, mualim/a sa halke, neko važan koga poštujemo, stid nas je. Naročito ukoliko se radi o grijehu.
Uzvišeni, onaj koji je najpreči da ga se stidimo, nas odgaja: "Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a On je s njima i kad noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan; Allah dobro zna sve ono što oni rade." (Nisa, 108.)
No, jedan od poželjnih vidova samoodgoja jeste stid od samog sebe, da ne dopustimo sebi ponašanje ili misao, koja ne priliči odgojenoj osobi, do mjere - kao da posjedujemo dvije duše, pa se stide jedna od druge.
Ljudi koji ovo postignu, suštinski su jake i odgojene osobe.
Rečeno je na ovu temu: "Onaj ko u tajnosti učini ono što ne bi učinio u javnosti, sam sebi ne daje nikakav značaj." 
Treba nam biti preči ugled pred nama samima, pa ćemo lahko biti odgojeni i pred drugim ljudima, a iznad svega bitan je ugled pred Allahom. Jer, ustručavanje pred ljudima ima rok trajanja, prestaje onda kad se pred njima dovoljno opustimo.
Lijepo je biti vaspitan. A najljepše, a ujedno i najteže je sebe vaspitavati.
 
Hanka Vlahovljak